- punomoćnik
- (-ca) Bevo'llmächtigte m i f (-n, -n) (B-r)
Hrvatski-Njemački rječnik. 2014.
punomoćnik
Schlagen Sie auch in anderen Wörterbüchern nach:
punomoćnik — pȕnomoćnīk m <V īče, N mn īci> DEFINICIJA onaj koji uživa čiju punomoć, kojemu je dana punomoć, koji je ovlašten zastupati koga ETIMOLOGIJA vidi punomoć … Hrvatski jezični portal
povjerènīk — m (povjerènica ž) 〈G povjereníka, V pȍvjerenīče, N mn povjereníci〉 1. {{001f}}onaj kome se što povjerava, povjerljiva osoba 2. {{001f}}a. {{001f}}punomoćnik, opunomoćenik b. {{001f}}službena osoba s posebnom punomoći državne vlasti … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
punomoćnica — pȕnomoćnica ž DEFINICIJA v. punomoćnik ETIMOLOGIJA vidi punomoć … Hrvatski jezični portal
plenipotencijar — plenipotencìjār m <G plenipotencijára> DEFINICIJA opunomoćenik, punomoćnik ETIMOLOGIJA vidi plenipotencija … Hrvatski jezični portal
povjerenik — povjerènīk m <G povjereníka, V pȍvjerenīče, N mn povjereníci> DEFINICIJA 1. onaj kome se što povjerava, povjerljiva osoba 2. a. punomoćnik, opunomoćenik b. službena osoba s posebnom punomoći državne vlasti ETIMOLOGIJA vidi povjeriti … Hrvatski jezični portal
